Povodom obilježavanja 4. aprila Međunarodnog dana borbe protiv mina Bosna i Hercegovina se, 30 godina od završetka rata, i dalje suočava sa problemima mina. Mine i zaostala minska sredstva predstavljaju veliku opasnost za stanovništvo.
Međunarodni dan borbe protiv mina, ima za cilj da podigne nivo svjesnosti o opasnosti od mina i da obilježi napredak koji je do sada postignut u nastojanjima da ih se potpuno iskorijeni. Mine i zaostala neeksplodirana sredstva izazivaju patnju i stradanja i predstavljaju ozbiljnu prepreku ekonomskom razvoju, sprečavaju povratak izbjeglica i raseljenih lica, te uspostavljanje normalnih društvenih tokova i sigurnog okruženja. Zbog toga je od velike važnosti da se zemlja očisti od mina jer bez sigurnosti svih građana nemoguć je dalji oporavak i napredak.
Prema podacima Centar za uklanjanje mina u Bosni i Hercegovini sumnjiva opasna površina na mine u BiH trenutno iznosi 822,87 km2 ili 1,60% u odnosu na ukupnu površinu zemlje. Lokacije kontaminirane minama/NUS-om direktno utiču na sigurnost oko 540.000 građana ili oko 15% od ukupnog broja stanovnika BiH. Najzagađenija područja su područja Maglaja, Velike Kladuše, Orašja, Posavine, Tuzlanske i Dobojske regije, Broda, Šamca i Lopara. Statistike pokazuju da se najveći broj nesreća događa u proljeće i jesen, te još jednom skrećemo pažnju da je najvažnije da ne rizikujete svoje živote i ne ulazite u nepoznata područja.
Iz Centra navode da, prema procjenama, oko 170 000 mina i drugih eksplozivnih sredstava zaostalih iz rata, još uvijek čeka da bude pronađeno, a svaka uklonjena mina je najmanje jedan spašen život.
BiH je Sporazum o zabrani mina potpisala 3. decembra 1997. godine, a ratifikovala 8. septembra 1998. godine. Države potpisnice Sporazuma o zabrani mina, njihove vlade trebaju preuzeti odgovornost i razvijati programe podrške za žrtve mina i njihove porodice, prvenstveno u smislu ekonomskog osnaživanja preživjelih i članova njihovih porodica i omogućiti im adekvatna ortopedska pomagala. Ovo je posebno važno jer je poznato da žrtve mina nemaju ravnopravan pristup i tretman u društvu zbog predrasuda koje postoje o njihovom invaliditetu.
Komentariši